SLAVIN POJ – IVANI BRLIĆ- MAŽURANIĆ

Autor : Anto Zirdum

Ove godine obilježava se 100-ta obljetnica od izlaženja romana za djecu Ivane Brlić Mažuranić “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”.
HKD Napredak Vitez i Viteški ambijentalni teatar (VAT) u čast ove svjetski poznate književnice upriličuju PROMOCIJU ANTOLOGIJE PRIČA INSPIRIRANIH SLAVENSKOM MITOLOGIJOM – “S L A V I N P O J” u četvrtak 25. 4. 2013. godine u NAPRETKOVOM DOMU U VITEZU s početkom u 19,30

Od 26 zastupljenih autora iz Bosne i Hecegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije na ovoj promociji predstavite će se autorice: Nutra Bazdulj Hubijar, Marija Fekete Sullivan, Jasmina Hanjalić i Rabija Mameledžija, Lidija Pavlović – Grgić i Marina Kljajo Radić.

Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin,18. travnja1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.) hrvatska je književnica priznata u svojoj zemlji i u svijetu, kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.
Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Kada se 1889. udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, Ivana seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života, koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta.
Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom dvadesetog stoljeća. Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu “Valjani i nevaljani” izdala je 1902. u vlastitoj nakladi.Priče i tekstovi, poput serije obrazovnih članaka naslovljenih “Škola i praznici” objavljivani su redovito od 1903. nadalje.
Pravu pozornost književne publike skreće 1913. romanom za djecu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”.U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode.
Njenim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka “Priče iz davnine”, objavljenu 1916., djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima, kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem, često se pojavljuju u njenim pričama.
Akademija ju je dva puta (1931., 1938.) predlagala za Nobelovu nagradu, primivši je 1937. za svoga (dopisnoga) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora.
Ivana Brlić-Mažuranić svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.