уторак, 31. март 2015.

HAARP i druge priče o teorijama zavere TROPIKANA, Stevan Šarčević

Šarčević je autor čiji rad poprilično pratim. Pisac koji brzo napreduje.
Svaki njegov naredni rad mi se, bar za 7-8 % više dopada od predhodnog.
Pa, ako mi se negovo delo iz 2010. dopalo 55 %, ono iz 2011 - 62 %, iz 2012 - 67 %, Tropikana, pisana 2013. ili 2014. već premašuje 75 % onoga šta bih ja klasifikovao kao kvalitetnu priču.
Fabula je sasvim solidna. Da ima veze u Holivudu od ovoga bi mogao da se napravi scenario za kriminalistički film.
To je negde ta frekvencija.
Autora nastavlja da fascinira lezbejski odnos u kome je jedna, starija i krupnija, dominantna, a druga, mlađa i krajnje ponižena. U lancima. To nije falilo ni ovde. Predstavio je i romsku porodicu kao najveće pozitivce što mi se dopalo jer razbija predrasude.



Priča sadrži par dobrih rešenja. Jedno od onih je kad Kišonja upadne u dvorište, narator je ubeđen da su ga našli, ali se ispostavlja da romkinji Jeci predaje drogu.


BRAVURE:

- Ponekad bih se sasvim ozbiljno upitao da li je to na njoj odeća ili je jednostavno takva negde ispresovana?
- Tamne krupne oči behu joj prazne kao da osećaji tamo ne stanuju.
- glagol ,,otperjašiti''
- Slagala se uz nju ko pivu uz čokoladu.
- Čist kao tas na apotekarskoj vagi
- Bleda koža se, naspram tamnog, ručno tkanog tepiha, isticala poput srebra u blatu.
- Pohlepa rađa podlost kao prirođenu kćer.
- Ruševine, kao zubi u babinoj glavi...
- Pogledao me je kao dete poslastičara.
- Izvukavši nešto siće uzeh neko partijsko glasilo. (Odlično opisana skoro sva današnja štampa).
- Dani su bili kombinacija rerne i Danteovog pakla
- O Markizu se sve znalo izuzev ko je :mrgreen: i gde se nalazi
. Nevolje su mi trebale ko kokoški gaće
- Napućene usnice otkrivale su osmeh za zubnu pastu.
- pijan ko čep
- Bujna kosa, crna ko gavranovo krilo
I najjači deo... Trenutak kad narator, kog sam manje više zamislio kao samog autora, posmatrajući hot lezbo scenu u kojoj ruka starije dominantne šefice bande pipa podsuknju mlade slatke narkomanke pod kojom nije donji veš, konstatuje:
- Postalo mi je neugodno da posmatram tu morbidnu scenu.
Aha ha ha ha.
Je l neugodno Šare, a?

MANE I PROPUSTI

1) Glavna mana, bez sumnje je to što je naglasak ove priče sa samom begu, a ne na samoj zaveri iliti samoj moći šifrarnika.
Storija je duga 43 stranice, a samom šifrarniku za koji je cena 100 000 evra posvećeno je svega strana i po, dve.
Sve ostalo su: beg, obračuni, akcione scene borbe, golo preživljavanje...
Detaljisanja je mnogo oko nekih sporednih stvari, ali je moć samog šifrarnika zaslužila da joj se posveti više pažnje.
Meni je, kao čitaocu, ostalo u zapećku čemu šifrarnik služi.
Gotovo da se i ne sećam kako je on uticao na avione... Rezimiram: preko šifrarnika se skreće kurs svih aviona koji preleću zemlju? Mnogih vojnih aviona. Aparat služi i za odlaganje opasnog materijala.
Priča se ovim ključnim stvarima koje su odgovor na temu ,,teorija zavere'' bavi od 463. do 465. strane u knjizi.
Premalo.
Bolje bi bilo da je odlaganje opasnog radioaktivnog materijala protkano i u ostatku priče. Recimo da se romska porodice Jelene, Zokija i njihovih roditelja nalazi na lokaciji s takvim materijalima i da zato neka od njihove dece imaju paranormalne sposobnosti.
Bilo je tu prilika za još neke poveze likova sa glavnicom, ali su propušteni.



U krajnjem ishodu mi imamo beg i obračune glavnog aktera s mafijom, ali oni nisu u uskoj vezi sa samim šifrarnikom, zagađenjem niti konkretnim vojnim pitanjem već su beg i obračuni sami sebi cilj.
2) Čini se da su autoru neki delovi priče draži od drugih pa se kvalitet naracije penje i opada.
Na istoj stranici ima po 3 sjajne literarne bravure, a onda ih smene 3 strane koje se svode na prepričavanje da bi posle opet došao deo sjajne naracije.
3) Odsustvo informacija.
Ima mesta u kojima neke stvari ostaju neprecizirane. Posle napuštanja romske porodice, mi znamo da narator najviše vremena provodi po kafanama, ali ne znamo gde spava tokom tih dana. Fali i opis nove kamuflaže (brada i brkovi spasli su ga potrage prvi put, ne vidimo diferencijaciju opisa koja ga spašava kasnije, a znamo da ga spašava). Ovo nije naročita mana. Čist apel autoru na malo jaču koncentraciju jer i neka, za priču sasvim sporedna stvar, čitaocu može upasti u oko.






Pavle Teofilović

Нема коментара: