Čitali smo Marsonic 6

Autor: Marko Lubar

Stigao je poštom i aterirao na policu. Neko smo se vrijeme odmjeravali jer je čekao svoj red iza već započetih romana (i ja, kao i Vi, čitam barem dva istovremeno). Smjestio se uz svoju stariju rodbinu (na polici stoje još Marsonic 3 i 5) i odmah udario laktovima u bubrege: šesti je broj, naime, prilično pozamašniji u struku u odnosu na svoje prethodnike.

Leon Maglić, urednik Marsonica, u uvodniku kaže da su bili gotovo pa prisiljeni povećati broj stranica. Pristigao im je vrlo velik broj priča – preko pedeset (mašala!) – a kvantitetom je, čita se između redova, narasla i kvaliteta. Je li u pravu? Idemo vidjeti.

Priča je ukupno osamnaest, uz jednu novelu. Izdvojio bih priče Danijela Bogdanovića, Stevana Šarčevića i Ane Jevtić koje su na mene ostavile najbolji dojam, makar moram reći da je cijela zbirka kvalitetom prilično uravnotežena. Svakako bih još istaknuo novelu Nenada Pavlovića – on je oko glavnog lika svoje novele, Hokusa Lokvuda, stvorio cijeli mikrokozmos i ova je novela svojevrsni insert iz rastućeg opusa. Prvi mi je ovo susret s Lokvudom i više je nego pozitivan, stoga ne samo da preporučam čitanje zadnjeg dijela Marsonica, nego ću se potruditi pronaći još pokoji fragment iz tog svemira.

U šesti Marsonic nas uvodi Ana Jevtić, kojoj je ovo prva objavljena priča. Breme pripovijeda o ljudima koji su prokleti rođenjem, a kletvu kojom su obilježeni prenose na svoje potomke. Jedan od takvih nesretnika odlučuje skinuti generacijsko prokletstvo sa svog još nerođenog djeteta i odlučuje se na drastičan korak. Ana, Ana, pa što si s pisanjem čekala do sada? Ako se po jutru dan poznaje, od Ane možemo očekivati puno dobrih priča.

Lea Luna napisala je Sretnog čovjeka, opisujući alternativno-postapokaliptičnu budućnost u kojoj se ljudi vraćaju u predcivilizacijsko doba kada su još bili sakupljači plodova. Razlika je što sada ne prikupljaju voće i korijenje, nego artefakte propale civilizacije.

Krešimir Mišak napisao je Duh ratnika, koja je smještena u vrijeme Prvog svjetskog rata. Bježeći pred neprijateljem, dva austro-ugarska vojnika pronalaze ulaz u davno zaboravljenu pećinu. Odlučuju se pritajiti dok opasnost ne mine, no u tami se nalazi nešto što je tisuću godina čekalo nečiji dolazak.

Dan XIII iz pera Adnadina Jašarevića događa se na dalekom, nepoznatom planetu gdje je zaglavio astronaut i servisni robot Billy. Svjestan da pomoć vjerojatno nikad neće stići (ako ga uopće traže), astronaut polako pada u depresiju, a frustraciju liječi udaranjem i ponižavanjem priglupog Billyja. No kako vrijeme odmiče, Billy pokazuje kako u njegovu sklopovlju ipak ima dovoljno inteligencije da shvati zbivanja oko sebe i prilagodi im se. No uključuju li njegovi planovi i astronauta?

Priču Pilot pod ledom napisao je izvjesni Marko Lubar i svaka je sličnost s autorom ovog teksta slučajna. Svejedno bojkotiram tih nekoliko stranica.

Danijel Bogdanović donosi nam Mars, on i ja smještenu, jelte, na Mars. Nakon više od pet stotina godina Zemljani i izgubljena kolonija na Marsu ponovno komuniciraju i spremaju novi susret. Pitanje koje se postavlja jest jesu li se i koliko i jedni i drugi promijenili? Jesu li uopće ista rasa? Prošlost im je zajednička, hoće li takva biti i budućnost? Po meni, ovo je najbolja priča u ovome broju – ako ni zbog čega drugoga, pročitajte Marsonic 6 zbog Mars, on i ja.

Traženi kriminalac krijumčari dio po dio vlastitog tijela putem švercera, sve kako bi izbjegao ruku pravde. Nedostaje mu samo još jedan dio, onaj po kojem je najprepoznatljiviji – njegovo lice. Čovjek koji mu donosi posljednji komad slagalice ni ne sluti kako se iza dobro plaćenog posla krije smrtonosna zamka. Ovo je summarum priče Posljednji dio čiji je autor Teo Kos.

Ratko Martinović nam u Kuharu nudi recepte za liječenje klaustrofobije i očaja u slučaju da se nađemo na međuzvjezdanom brodu koji je izgubljen u svemiru. Glavni brodski kuhar priprema maestralne posljednje obroke svojoj posadi, slušajući kako sat otkucava posljednje trenutke života.

Krvavo uzimanje Jelene Crnjaković govori o savezu izmučenog mladića i starih, zaboravljenih bogova. Njegovo vjenčanje neće biti samo još jedan u nizu pirova koje se u nas slave svake subote, ne. On za svoju mladenku, kumove, roditelje i goste ima sasvim posebno iznenađenje.

Koliko je tajanstvena magla i što se sve krije u njoj govori nam Vladimira Becić i njen Lovac na maglu. Čovjek koji prvo iz čiste radoznalosti, a zatim iz prave opsesije traži i prati maglu otkriva kako se u njoj krije puno više no što se običnom promatraču čini.

Velebitska ljepotica Branke Horvat priča je o mladosti, starosti i čežnjama koje s nama putuju kroz život. Starica, koja je cijeli svoj vijek provela na obroncima Velebita otkriva vrelo mladosti i vraća snagu i energiju koje su je nekad krasile.

Zidovi Stevana Šarčevića pripovijedaju o djevojčici koju tijekom noći uznemiruju čudne pojave. Neobični došljaci koji nadiru kroz zidove nisu nimalo ugodni, no dijete svoje strahove nema s kime podijeliti – majka misli da ima bujnu maštu, dok je liječnik drži hipohondrom. Hoće li joj povjerovati kad se granica između svjetova napokon sruši?

Koliko smo naivni i koliko smo spremni povjerovati u ono što želimo čuti objašnjava nam Heroj Marije Pilić. Čovjek koji odgovara na neobičan poziv tajanstvene organizacije biva namamljen u zamku lažnim obećanjima i vlastitim egom. Ima li nade za spas, ili može li barem sa sobom u smrt povući nekoga od svojih uzničara? Heroji postajemo u situacijama kada se tome najmanje nadamo.

Jurica Ranj nas pričom Zemlja je plava vodi u daleku budućnost, gdje je naš planet tek mutno sjećanje rase koja se proširila svemirom. Zemlja je danas zabranjen teritorij i njenoj orbiti smiju pristupiti tek odabrani. Jedan muškarac, tražeći ljubav svog života koja je ondje nestala, ipak će pokušati sve kako bi dospio na površinu mitskog svijeta.

Siguran dobitak Tomislava Tomaševića opisuje vrlo popularnu, no ista tako i opasnu igru u kojoj uživaju ljudi u budućnosti. Jedan od igrača pripada timu koji igra veliko finale, no on bi zaradio i nešto sa strane…

Toni Juričić pripovijeda Iliju, priču o muškarcu koji održava groblje. Za razliku od drugih zaposlenika kojima je to tek izvor prihoda, Ilija ima čudesan dar: on komunicira s preminulima. Kad na groblju jednog dana pokopaju ljubav njegova života, Iija procijeni da je vrijeme za nešto više.

Pravovjernik Saše Šebelića upoznaje nas s muškarcem u potrazi za oprostom od grijeha. Spreman platiti bilo koju cijenu kako bi ga dobio, prevaljuje pola svijeta tražeći samostan, mjesto iz legende, za kojeg mu je rečeno da će dobiti odriješenje.

Zbirku kratkih priča zaključuje Promenada Josipa Ergovića. Filozofski nastrojena, pita – i ujedno daje naznake odgovora – tko zaista vuče konce igre zvane život.

Na kraju zbirke čeka nas već spomenuta novela Hokus Lokvud i utvara iz Donjeg Sada. Junak iz naslova je privatni detektiv hedonističkog pogleda na život. Hokus je također i gnom, a gnomovi su čarobna bića. Osim Hokusa, koji je u tom smislu pomalo defektan. No to kompenzira nezajažljivom sklonošću k vinu i ženama, što ga zna dovesti u škakljive situacije. Pred ovim se antijunakom našao slučaj zagonetnih ubojstava dvojice ljudi, a svjedoci tvrde kako ih je ubila utvara. Je li u pitanju zaista kakvo mračno biće ili je posrijedi obično ubojstvo iz koristi, na Hokusu je da utvrdi.

Izvor: http://sfcentar.geek.hr/citali-smo-marsonic-6/#ixzz3RPv3IP3P