уторак, 19. јун 2012.

REČI U VREMENU - Jedanaesto poglavlje





Tog dana potera za divljači dovodi nas u okolinu jednog od podzemnih laguma, okruženog pravim lavirintom polusrušenih zgrada i divlje izđikljalog rastinja. Izobilje ptica i malih glodara na tome mestu nam je već više puta dopunjavalo zalihe i zauzeh busiju u podnožju ruševnog objekta, čekajući da se pojavi plen vredan pažnje. Najednom Ke therr se poče čudno ponašati. Naglo se spustila zverajući ka istoku, što me primorava da se i sam dublje zavučem u sklonište. Posle nekog vremena sluh mi daje do znanja da se u okolini kreće nešto mnogo krupnije od uobičajenih sitnih stvorenja. Tren kasnije odjeknu besni lavež i jasno je da se radi o bangdolima. Radoznalost me goni da izvirim i osmotrim šta bi to moglo biti, ali Ke therr me u tome sprečava intenzivnim pritiskom. Postupak nepojmljiv za stvorenje kao što je khaanoor, ali Ke therrini postupci me više ne čude. Povinujem se njenom inaćenju. Sumnjivi šumovi u blizini me i nadalje iritiraju, a onda se dešava nešto neočekivano; čujem artikulisani glas:

- Hajde siđi sa tog drveta, rastužuje me ova neizvesnost. - Duboki glas ne govori jezikom mog
naroda. Rečenica je izgovorena galaktikom. Jezikom svemirskih putnika. Od tog saznanja do
shvatanja da se u neposrednoj blizini nalazi Rozberanin treba mi samo trenutak. Pažljivo provirim
iz skloništa i vidim jezivu spodobu na gizdavom khaanooru. Ogromni bangdoli oko njega divlje skaču pokušavajući da dohvate nesretnika što go-golcat drhturi je na kilavom drvetu, od one vrste što su česta po ruševinama. Prizor deluje poput lova - samo što je ovoga puta u ulozi progonjene životinje moj sunarodnik. Živuljka, kakvu nikada ranije nisam video, jašući mu prilazi. Ima samo dva para udova, od kojih su donji obuveni u nešto nalik našim čizmama visokih sara. Tamna odeća potpuno ga pokriva. U jednom od gornjih ekstremiteta drži poznati predmet -.kamdžiju.

Stvorenje deluje poput uspravnog i, što je još bizarnije, inteligentnog bans taranta. Tako dakle izgledaju Rozberani, pomislih Bangdoli se umiruju shvatajući da gospodar kontroliše plen. Tiho dahću i balave, nervozno se muvaju oko drveta.

- Moraćeš da siđeš pre ili kasnije. Što se manje budeš opirao to će tvoje muke kraće trajati.Veruj
mi, meni neće smetati ni da tvoja agonija traje satima. Prošli put je lovina bežala rasporenog stomaka, vukući za sobom životinje koje su mu žderale creva. Hajde, dete, siđi, prepusti se mojoj zabavi i nemoj da me izluđuješ...

Aktiviram energetsku palicu spreman da se ustremim na ogavno stvorenje, kada se Ke therr najednom postavlja pred mene, nagoneći me da se povučem. U prvom trenu samo što je nisam mlatnuo energetskom palicom, ali već idućeg momenta razumevam postupak životinje. Uočila je da niz ulicu pristiže još Rozberana, takođe na leđima khaanoora. Naoružani su nepoznatim oružjem, više nego izvesno dalekometnim. Nemoćno posmatram užas koji se nastavlja. Uspevam da se suzdržim od ishitrenih postupaka.

Prvi Rozberanin se uzdiže na uzengijama i šibom udara momka odmerenim, ali žestokim udarcima. Dečko uzaludno pokušava da izbegne surovi dodir biča i ti manevri sve više narušavaju krhku ravnotežu koju teško održava. Bangdoli to primećuju i počinju da se propinju režeći. Klincu to postaje jasno, pa se smiruje, ali svaki Rozberančev udarac pogađa bolno. Da nema ravnomernog pucanja biča i sve bolnijeg vrištanja, sve bi izgledalo kao okresivanje drveta. Lagodnim pokretima Rozberanin široko zamahuje i udara. Najzad bol očito postaje nesnosan. Mladić naglo skače sa drveta. Rozberanin izdaje oštru komandu bangdolima. Ovi poleću i lagodno sustižu plen, praćeni jahačima. Obalavljena čeljust dohvata dečkov zglob i on pada. Idućeg trenutka sve se pretvara u kovitlac krzna i blede kože. U početku siva, prašina koja se podiže počinje da dobija sve grimizniju nijansu, dok se besno režanje meša sa vrištanjem.


Нема коментара: