Čitali smo Ubiq 15

Izvor: sfcentar

Autor: Marko Lubar

…A kao da je prvi. Domaći časopis za književnu fantastiku, Ubiq, izlazi dva puta godišnje i do sada je objavljivao radove isključivo hrvatskih autora. Petnaestim brojem otvorili su vrata autorima s područja bivše Jugoslavije, čime je časopis – prema riječima urednika – obilato profitirao.

Dodatno pojačanje časopis je dobio u vidu objave dvadeset kratkih priča s književnog natječaja SFORA, u organizaciji knjižnice Vladimira Nazora iz Zagreba. Među njima ima potpunih književnih debitanata, kojima će ovakav način promocije vjerojatno biti snažan vjetar u leđa.

Uvodna priča, “Tamni sat” Sanje Lovrenčić, svojevrstan je spoj “Metropolisa” i “Dark Cityja”, koji nas vodi u idealnu utopiju gdje su svi sretni i lišeni briga. No troje tinejdžera otkrivaju ulaz u zabranjeno podzemlje, gdje shvaćaju kako kotače njihova svijeta pokreće netko drugi.

“Zvijezda za sva vremena” Gorana Gluščića filozofski je postavljena priča o besmrtnosti i smislenosti takvoga koncepta. Uza sve herojske nakane koje imaju oni koji žele besmrtnost, sva je prilika da bi skončali na sličan način kao lik iz ove priče.

Slijedi “Za tropske noći solsticija” Josipa Ergovića i “Devanina želja” Milene Stojanović, fantasy priča o dječaku koji mora pronaći čarobne predmete kako bi ispunio želju šumske boginje Devane.

Ukoliko Vas zanima nekromantija, vampiri slične zle beštije, evo nešto i iz tog ugla – “Agencija” Jelene Crnjaković priča je o skupini ljudi s natprirodnim moćima, koji ih koriste na najbolji mogući način: da se obogate.

“To je samo priča” Marka Marciuša zbiva se u malenom selu u kojem su stanovnici duboko podijeljeni. Riječ je, naizgled, o uobičajenoj i sveprisutnoj podjeli na bogate i siromašne. No kad jedan pisac zagrebe ispod površine lokalnih zbivanja, saznaje da je izvor podjele puno mračnije prirode.

“Iskliznuća” Marije Pilić čitatelju dočaravaju stanje uma jedne djevojke, koja nije sigurna gubi li razum ili su događaji koji joj se priviđaju zapravo – stvarni.

Aleksandar Obradović svojom pričom “Mrtvorođeni” nas vodi stranputicama lokalnih običaja i legendi, gdje je sve neobično i drugačije odmah okarakterizirano kao tuđe i neljudsko. Rođenje neobičnog djeteta u seoskoj krčmi po strašnom nevremenu lakovjernom čovjeku bio bi loš znak sam po sebi, ali oni inteligentniji samo će odmahnuti rukom, čak i na čudne događaje koji su potom uslijedili. No jesu li stare legende zaista samo legende, ili u njima ipak (doslovno) čuči neki vrag?

“Crveno u mraku” Veronike Santo priča je o kolonizaciji stranog svijeta u kojem vlada stalan sukob između ljudske civilizacije i opasnog životnog oblika riješenog da stvari vrati na početak. Kako to obično biva, stvari nisu onakve kakvima se isprva čine.

“Reči u vremenu” Stevana Šarčevića neobična je priča o ratu između dvije galaktičke vrste. Neobična u smislu što niti jedna od sukobljenih strana nije ljudska, no to ne znači kako ćemo na kraju ostati razočarani pročitanim – dapače.

“Oprost i šest suprotstavljenih P” Radosava Slavnića govori o uspješnom čovjeku koji se vraća iz bijeloga svijeta u svoje seoce, na sahranu majci koja je izvršila samoubojstvo. Grižnja savjest zbog kašnjenja na sahranu, velike količine alkohola i neobična bolest koja ga je potom zahvatila rezultirali su čudnim vizijama koje mijenjaju njegov pogled na svijet.

“Tamo gdje mašta caruje” Dajane Šalinović upoznaje nas s Gabrijelom, djevojkom u stalnoj borbi sa svojim snovima. Iako u strahu od njih, dat će joj odgovor na pitanje koje je najviše muči – tko je ona?

“Oubliette” Ive Tkalec pripovijeda o grotesknoj menažeriji u kojoj status uznika imaju ljudi. Izbor stanovništva po nacističkom uzoru (isključivo ljudi koji drastično odskaču od tzv. “normalnog svijeta” – invalidi, slijepi, pretili i slično) ostatku služi kao zabava i razbibriga. Kako se oni sami s tim bore – saznat ćete unutar korica Ubiqa.

Slijedi (već spomenutih) dvadeset priča izabranih iz SFORA-inog fonda. Među njima ima nekoliko zaista dobrih, pa možda ne bi bilo loše da Ubiq i ubuduće ostavi vrata otvorenima ovakvoj formi, barem povremeno.

Za kraj je ostavljen tekst “Imaginarij distopijskog filma” Slavena Škapula. Riječ je o magistarskom radu autora s Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Jako dobar, opsežan i informativan tekst pobliže nas upoznaje s ovim podžanrom znanstvene fantastike.

Za kraj bih tek pohvalio ovaj broj, prije svega zbog ulaska regionalnih pisaca u konkurenciju za objavljivanje. Ubiq je time očigledno dobio krila; meni osobno najbolja priča, “Reči u vremenu”, dolazi iz Srbije i vjerojatno je ne bih nikada niti pročitao da je nije u Ubiqu. Isto vrijedi i za kratku formu, gdje se, kao što rekoh, našlo nekoliko fino zaokruženih ostvarenja.

Izvor: http://sfcentar.geek.hr/citali-smo-ubiq-15/#ixzz3OobsMWQU