Slika je pomalo
maglovita
pa se ipak stalno
vraća;
s vrha smo sveta
posmatrali
pustoš Novog
Beograda
i mirisali na
ljubav i čaroliju
Sad, dok se
stvarnost slama
prisećam se tog
dana.
Slika je pomalo
nestvarna
pa opet mi je
pred očima;
tlo je izmicalo
pod nogama
i činilo se da
dobijamo krila.
Divna laž, nije
li tako?
Sad, kad se
prisetim svega, znam,
samo se ponor
otvarao pod nama,
Нема коментара:
Постави коментар