Krik do neba - Šejtanove senke
Ne postoje tu, u tom svijetu
pozitivna ni negativna strana, pozitivci i negativci, svi su oni u
tom vrtlogu sivila i tmine. Čak je i glavni lik razulareni i
vulgarni pokvarenjak, konformista režima, špijun i potkazivač.
Djelo koje diše nekim svojim
ritmom, ima se osjećaj kao da su svi likovi karikature samog sebe.
Vehabizam urla i riče nad bolnim
ranama svojih žrtava. Urla od zadovoljstva, onog iskonskog
demonskog, morbidnog, zvijerskog, zločinačkog i krvožednog.
Ovo izuzetno djelo je katarza,
stanja savremene politike, predviðajući zgarišta, Sodomu i Gomoru
napisana iz objektivnog ugla nepristrasnog posmatrača.
Nada se na kraju, usprkos svemu,
ipak ukazuje. Ali da li je odveć kasno? Ne bih rekao. Ovo djelo
drsko i bez milosti strgava maske demonima i lažnim mesijama,
prikazujući ih u svom pravom svijetlu. Djelo ne ostavlja nikakvih
nedoumica. Izvjesni šovinizam koji se ispočetka provlači kroz
djelo, nije baš to kako ga pisac predstavlja i opisuje, stavljaući
se u prvo lice jednine. Teško je, naime, razabrati prave bisere od
lažnih u tmini i dimu groznih vatri. Demoni su tu, vladaju nama na
najpodmukliji, najsuroviji, naj licemijerniji način i valja se
pobrinuti za to.
Svakako, jedno od Stevanovih boljih
djela.
Visoko preporučujem ovo
raskrinkavanje neofašizma u svim oblicima i na kraju ne mogu se
oteti utisku krajnjeg dobročinstva pisca, koji nas vuče i govori:
Ljudi, svijetlo nije gdje gore vatre!
Pročitajte i skinite vlastitu
koprenu s lica.
Izuzetno djelo, zaslužuje više,
mnogo više pažnje, nego što je do sada imalo.
A izgleda da će se to i desiti.
Edhem Tanović
Нема коментара:
Постави коментар