Ove planine u magli
jedino su mi utočište,
ali moj dom je ravnica
i uvek će biti.
Sanjam o povratku,
poljima i salašima.
Kroz razorene prostore
kršten vatrom
borio sam se
prepun straha i besa
nenapušten od
braće po oružju.
Toliko je različitih svjetova,
toliko drugačijih sunaca,
a mi razorismo sopstveni
žudeći za tuđima.
Sunce se spustilo u pakao
i mesec jaše visoko.
Dopustite da se oprostim
svako jednom umire.
Sudbina je u svjetlosti zvezda
i u crtama na dlanu.
Bili budale pa zaratili
s našom braćom po oružju.
Нема коментара:
Постави коментар