JASMINA
STIŽE
Jasmina
je gotovo celo putovanje provela u prijatnom dremežu. Retke
trenutke u budnome stanju prekraćivao
joj je vozač kamiona beskrajnim pričama o ženi, deci, psu i
planovima za budućnost. Bio je to, uprkos prvom utisku, veoma
prijatan čovek. Pomalo ju je pri ukrcavanju zabrinula njegova
pojava. Kožnjak, futrola sa ogromnim revolverom, vojne čizme, dugi
ožiljak preko obraza. Delovao je opasno. Ispostavilo se da je
vozačeva
prava narav blaga i ljubazna. Dva puta su se zaustavljali i oba puta
joj je platio obed, uprkos žestokom opiranju. Put kroz opasno
područje Novog Beograda je prespavala nesvesna pustare kroz koji se
konvoj kretao i vozač ju je blago probudio tek na cilju, pred
skladišnom zonom na obodima Starog Grada. Ovakav splet okolnosti ju
je doveo u bezbedno područje, a da nije ni bila svesna kroz kakve je
opasnosti mirno prošla, pa joj
je i ponašanje
bilo u skladu sa time.
Raspitivala
se kod prolaznika, kupovala u velikom radnjama, vozila se taksijem i
najzad pronašla stan koji je pogodila. U stvari stan se nalazio u
Novom Beogradu, ali u neposrednom susedstvu jedne od policijskih
stanica koje su činile Prsten, tako da je stan bio potpuno bezbedan.
Prijatna starica koja ju je dočekala još više ju je uljuljkala u
iluziji da se nalazi na sigurnome mestu poput selendre
kakvom je već tada smatrala varošicu iz koje je stigla
i unapred joj je platila tri meseca stanarine i troškove za
komunalije i telefon. Tako se najzad smestila u Beogradu i započela
sa potragom zbog koje
je i došla. U stvari, informacije je dobila neočekivano lako. Bilo
je dovoljno da se prošeta do policijske stanice u susedstvu, pomene
ime inspektora Đorđa Đorđevića, pa da dobije obaveštenje da će
ga pronaći u policijskoj stanici broj 12, kao i detaljno objašnjenje
kako do nje stići. Deo
posla je obavila i mirno je provela prvu noć u velegradu.
Нема коментара:
Постави коментар