SRNICA
Sledećeg
jutra majku nisam zatekla za doručkom i bilo je jasno da je dugo
neću videti. Tužno
sam prošetala
do
štale. Kobila je
bila svesna i baka je rekla da joj je noga zalečena. Naučila
me je
kako ugoditi
plemenitoj životinji, pokazala
mi tačke na
telu
kobile gde je tek
blagi dodir bio dovoljan za
izazivanje
zadovoljstva.
Naučila
me je smirujuće pesmice koje bih
joj pevušila i snabdela me bombonicama koje je životinja obožavala.
Tri dana sam provela sa tim stvorenjem i sve više sam osećala da
stičem poverenje svoje
životinje. Dodir
mojih ruku nije više izazivao drhtanje, nežno milovanje grudi i
slabina je vremenom počelo da izaziva zadovoljno sklapanje očiju.
Srećnijeg
stvorenja od mene na celom svetu nije bilo
idućeg
jutra kada
sam kraj kreveta
pronašla jahaće odelce. Ushićeno
sam navlačila čizme uz zveket mamuza i nameštala kapu, a
zatim nezadovoljno
podešavala ugao štitnika za sunce. Radosno
sam isprobavala
rukavice i sretno pred ogledalom zamahivala kratkim korbačem.
Najzad
sam, onako doterana, odmarširala da posle
prvi put pojašem.
Životinji
sam, naravno, nadenula ime,
poneta sjajem koji sam joj
videla u očima.
Nazvala sam je Srnica.
Baka
je bila oprezna i uprkos mome negodovanju Srnica je, pre nego što je
oslobođena, dobila ogrlicu za dresuru, sa zupcima okrenutim prema
unutra koji bi se sirotoj životinji i pri najmanjem trzaju zabadali
u vrat. Tek kada je
povodac bio čvrsto u bakinoj šaci i kada je žičani bič sa opakim
zvezdicama na krajevima bio spreman,
dobila sam dozvolu da ljubimče
oslobodim veza.
Prestravljeni
pogled je svedočio da predmete koje je baka držala dobro poznaje i
čim sam je oslobodila počela je uplašeno da se privija uz mene
tražeći zaštitu. Gest
je uverio baku da me je prihvatila za gospodaricu i bič je odložen.
Komplikovanim sistemom kajiševa postavila je
sedlo na
Srnicu, potanko mi
usput objašnjavajući namenu svakog upotrebljenog remena.
Prva
dva dana jahala sam samo oko odeljaka vežbajući
upravljanje pomoću uzdi, savlađujući i teži način upravljanja
kolenlma.
Vežbala sam upotrebu mamuza i korbača, i polako smo se Srnica i ja
toliko uskladile da je bila dovoljna i sama pomisao da bi kobila
učinila
što treba. Srnica
je imala svoje načine da traži ono što joj godi.
Čim
bih je sjahala, počinjala bi
mi sisati prste
očekujući moja milovanja. Bila je smeštena u jedan od odeljaka i
zaspala bi čim bi se svetla pogasila, a budila se čim bi začula
moje korake, radosno uvijajući bokovima i oglašavajući se grlenim
zvucima. Tih nemirnih dana sam kod miljenice dolazila vrlo rano, i
ulazila bih u Srnicin odeljak da bih se dugo igrala sa njom. Sa
osećajem straha od reakcije, pa ipak odlučna u nameri počela sam
znatiželjno ispitivati osetljiva i skrivena mesta na telu
na koja mi je baka
ukazala. Prvi dodir je izazvao kobilino nervozno otimanje i morala
sam da upotrebim bič da je smirim. Ponovni pokušaj ju je opet
uznemirio i tada sam morala snažno da je išibam pre nego što se
umirila dovoljno da bih je
dodirnula.
Potom
je svaki dodir izazivao uzbuđeno dahtanje. Ponesena kobilinom
reakcijom milovanja sam
usmerila na
osetljiva mesta i Srnicino telo se stalo uvijati u ekstazi. Ovakvo
milovanje sam ponovila i sledeće jutro, pa i mnogo puta posle toga i
kao po pravilu posle toga
ona bi mi uvek trljala lice o čizme. Takav početak je bio dobar
uvod u trening, jer tih dana sam još
bila nevešta.
Kobila je bez otpora trpela sve glupe greške, uključujući i bolna
podbadanja i nepotrebno šibanje. Ne samo da je trpela, nego je i
ispravljala mje
nespretne poteze,
izazivajući time
zadovoljan bakin osmeh.
Baka
je dobro znala da izvanredna životinja tiho zataškava moju
nespretnost i nemilosrdno me je grdila za svaki propust, terajući me
da iz sata u sat postajem sve bolja. Već sam mislila da će moje
jahanje oko odeljaka trajati zauvek, no trećeg dana, dok je Srnica
obilazila krugove, baka je otvorila velika ulazna vrata i pokazala
rukom prema dvorištu.
Kobila
se zaustavila kao ukopana fiksirajući novootvoreni prolaz i uopšte
nije reagovala na moje odsečne komande. Počela sam besno da je
mamuzam, međutim ona je načinila nekoliko nesigurnih koraka, pa se
ponovo zaustavila na samom izlazu, uplašeno se osvrćući. Baka mi
ničim nije dala do znanja šta treba da uradim, iako je očekivala
takvu reakciju kobile. Želela je da sama izađem na kraj sa
strahovima životinje i samo se nasmešila kada sam razbesnelo počela
da je mlatim. Najzad je Srnica neodlučno izašla u dvorište gde se
ponovo zaustavila, ne obraćajući pažnju na moje besno šibanje.
Jedno vreme obazirala se zbunjeno oko sebe, da bih najednom
iznenađeno pod sobom osetila moćno napinjanje mišica. Tog trenutka
strašno sam se uplašila od te
čudesne snage i
korbač mi
je klonuo u ruci.
Idućeg trenutka Srnica je pojurila neobuzdanim trkom i gotovo sam
ispala iz sedla. U trenu smo se našli na samom kraju dvorišta gde
je životinja spretno zakrenula i nastavila jurnjavu obilazeći
centralne zgrade imanja. Priljubila sam se potpuno uz pognuta leđa
shvatajući da se najzad ljubimče
oslobodilo
straha i da tek dolazi vreme kada ću joj
upoznati vrednost.
Po naglom zaustavljanju kobile osetila da se nešto dešava. Digavši
pogled ugledah oca, očito vrlo pijanog, kako urla besmislice o
njegovom detetu, surovim vešticama, dogovorima...
Uplašila
sam se da je to kraj moje velike avanture, ali pri tome nisam
računala na baku koja mu je polako dolazila u susret obraćajući mu
se smirujućim glasom:
- Zete
moj, možda sam ranije trebala da ti kažem neke stvari...
Stigavši
neposredno pred njega ruka joj se naglo, gotovo za oko neuhvatljivim
pokretom, pokrenula grabeći oca između nogu.Otac se povio poput
upitnika a lice mu se zgrčilo u bolnu grimasu.
- Vidiš,
ćutala sam dok si upropaštavao život moje kćeri, ni reči nisam
rekla dok si raspiskavao
našu imovinu... - Ruka kojom je držala očevo međunožje se
ritmično stezala i mišići podlaktice su živahno poigravali.
Slobodnom rukom mu je podigla zgrčeno lice prema sebi.
-
Ali mojoj unuci u
venama teče krv osnivača i ne dozvoljavam da uništiš i njenu
budućnost. Uostalom, davno si bio u mojoj postelji i mislim da je
krajnje vreme da otpakujemo one igračke koje si tako voleo. A posle
toga... posle toga ćemo imati jedan dugi razgovor o tvojoj
disciplini. -
Okrenula se ka meni
ljubazno se smešeći.
- Idi
dete, pokaži deci kobilu. Tvoj otac i ja imamo neka posla da
obavimo.
Нема коментара:
Постави коментар