среда, 25. јул 2012.

KAURINOVA KLETVA - JEDANAESTO POGLAVLJE



SRNICA

Sledećeg jutra majku nisam zatekla za doručkom i bilo je jasno da je dugo neću videti. Tužno sam prošetala do štale. Kobila je bila svesna i baka je rekla da joj je noga zalečena. Naučila me je kako ugoditi plemenitoj životinji, pokazala mi tačke na telu kobile gde je tek blagi dodir bio dovoljan za izazivanje zadovoljstva. Naučila me je smirujuće pesmice koje bih joj pevušila i snabdela me bombonicama koje je životinja obožavala. Tri dana sam provela sa tim stvorenjem i sve više sam osećala da stičem poverenje svoje životinje. Dodir mojih ruku nije više izazivao drhtanje, nežno milovanje grudi i slabina je vremenom počelo da izaziva zadovoljno sklapanje očiju.
Srećnijeg stvorenja od mene na celom svetu nije bilo idućeg jutra kada sam kraj kreveta pronašla jahaće odelce. Ushićeno sam navlačila čizme uz zveket mamuza i nameštala kapu, a zatim nezadovoljno podešavala ugao štitnika za sunce. Radosno sam isprobavala rukavice i sretno pred ogledalom zamahivala kratkim korbačem.
Najzad sam, onako doterana, odmarširala da posle prvi put pojašem. Životinji sam, naravno, nadenula ime, poneta sjajem koji sam joj videla u očima. Nazvala sam je Srnica.
Baka je bila oprezna i uprkos mome negodovanju Srnica je, pre nego što je oslobođena, dobila ogrlicu za dresuru, sa zupcima okrenutim prema unutra koji bi se sirotoj životinji i pri najmanjem trzaju zabadali u vrat. Tek kada je povodac bio čvrsto u bakinoj šaci i kada je žičani bič sa opakim zvezdicama na krajevima bio spreman, dobila sam dozvolu da ljubimče oslobodim veza. Prestravljeni pogled je svedočio da predmete koje je baka držala dobro poznaje i čim sam je oslobodila počela je uplašeno da se privija uz mene tražeći zaštitu. Gest je uverio baku da me je prihvatila za gospodaricu i bič je odložen. Komplikovanim sistemom kajiševa postavila je sedlo na Srnicu, potanko mi usput objašnjavajući namenu svakog upotrebljenog remena.
Prva dva dana jahala sam samo oko odeljaka vežbajući upravljanje pomoću uzdi, savlađujući i teži način upravljanja kolenlma. Vežbala sam upotrebu mamuza i korbača, i polako smo se Srnica i ja toliko uskladile da je bila dovoljna i sama pomisao da bi kobila učinila što treba. Srnica je imala svoje načine da traži ono što joj godi. Čim bih je sjahala, počinjala bi mi sisati prste očekujući moja milovanja. Bila je smeštena u jedan od odeljaka i zaspala bi čim bi se svetla pogasila, a budila se čim bi začula moje korake, radosno uvijajući bokovima i oglašavajući se grlenim zvucima. Tih nemirnih dana sam kod miljenice dolazila vrlo rano, i ulazila bih u Srnicin odeljak da bih se dugo igrala sa njom. Sa osećajem straha od reakcije, pa ipak odlučna u nameri počela sam znatiželjno ispitivati osetljiva i skrivena mesta na telu na koja mi je baka ukazala. Prvi dodir je izazvao kobilino nervozno otimanje i morala sam da upotrebim bič da je smirim. Ponovni pokušaj ju je opet uznemirio i tada sam morala snažno da je išibam pre nego što se umirila dovoljno da bih je dodirnula. Potom je svaki dodir izazivao uzbuđeno dahtanje. Ponesena kobilinom reakcijom milovanja sam usmerila na osetljiva mesta i Srnicino telo se stalo uvijati u ekstazi. Ovakvo milovanje sam ponovila i sledeće jutro, pa i mnogo puta posle toga i kao po pravilu posle toga ona bi mi uvek trljala lice o čizme. Takav početak je bio dobar uvod u trening, jer tih dana sam još bila nevešta. Kobila je bez otpora trpela sve glupe greške, uključujući i bolna podbadanja i nepotrebno šibanje. Ne samo da je trpela, nego je i ispravljala mje nespretne poteze, izazivajući time zadovoljan bakin osmeh.
Baka je dobro znala da izvanredna životinja tiho zataškava moju nespretnost i nemilosrdno me je grdila za svaki propust, terajući me da iz sata u sat postajem sve bolja. Već sam mislila da će moje jahanje oko odeljaka trajati zauvek, no trećeg dana, dok je Srnica obilazila krugove, baka je otvorila velika ulazna vrata i pokazala rukom prema dvorištu.
Kobila se zaustavila kao ukopana fiksirajući novootvoreni prolaz i uopšte nije reagovala na moje odsečne komande. Počela sam besno da je mamuzam, međutim ona je načinila nekoliko nesigurnih koraka, pa se ponovo zaustavila na samom izlazu, uplašeno se osvrćući. Baka mi ničim nije dala do znanja šta treba da uradim, iako je očekivala takvu reakciju kobile. Želela je da sama izađem na kraj sa strahovima životinje i samo se nasmešila kada sam razbesnelo počela da je mlatim. Najzad je Srnica neodlučno izašla u dvorište gde se ponovo zaustavila, ne obraćajući pažnju na moje besno šibanje. Jedno vreme obazirala se zbunjeno oko sebe, da bih najednom iznenađeno pod sobom osetila moćno napinjanje mišica. Tog trenutka strašno sam se uplašila od te čudesne snage i korbač mi je klonuo u ruci. Idućeg trenutka Srnica je pojurila neobuzdanim trkom i gotovo sam ispala iz sedla. U trenu smo se našli na samom kraju dvorišta gde je životinja spretno zakrenula i nastavila jurnjavu obilazeći centralne zgrade imanja. Priljubila sam se potpuno uz pognuta leđa shvatajući da se najzad ljubimče oslobodilo straha i da tek dolazi vreme kada ću joj upoznati vrednost. Po naglom zaustavljanju kobile osetila da se nešto dešava. Digavši pogled ugledah oca, očito vrlo pijanog, kako urla besmislice o njegovom detetu, surovim vešticama, dogovorima...
Uplašila sam se da je to kraj moje velike avanture, ali pri tome nisam računala na baku koja mu je polako dolazila u susret obraćajući mu se smirujućim glasom:
- Zete moj, možda sam ranije trebala da ti kažem neke stvari...
Stigavši neposredno pred njega ruka joj se naglo, gotovo za oko neuhvatljivim pokretom, pokrenula grabeći oca između nogu.Otac se povio poput upitnika a lice mu se zgrčilo u bolnu grimasu.
- Vidiš, ćutala sam dok si upropaštavao život moje kćeri, ni reči nisam rekla dok si raspiskavao našu imovinu... - Ruka kojom je držala očevo međunožje se ritmično stezala i mišići podlaktice su živahno poigravali. Slobodnom rukom mu je podigla zgrčeno lice prema sebi.
- Ali mojoj unuci u venama teče krv osnivača i ne dozvoljavam da uništiš i njenu budućnost. Uostalom, davno si bio u mojoj postelji i mislim da je krajnje vreme da otpakujemo one igračke koje si tako voleo. A posle toga... posle toga ćemo imati jedan dugi razgovor o tvojoj disciplini. - Okrenula se ka meni ljubazno se smešeći.
- Idi dete, pokaži deci kobilu. Tvoj otac i ja imamo neka posla da obavimo.

Нема коментара: